Reditelj Marko Đorđević kao i u svom prethodom filmu Moj jutarnji smehu donosi u istu estetiku. S tom razlikom da su ovde kadrovi dinimačniji i vedriji.

Prva polovina filma je dosadna i razvlači se. Tek od polovine se zapravo razigra glavni lik ( glavnog lika glumi isti glumac kao i u Mom jutarnjem smehu). Ali kako film odmiče biva dinamičniji i komičniji, gde pred sam kraj saznajemo šta to tišti glavnog junaka i kako podnosi gubitak voljene osobe. To je zapravo najemotivniji deo.