Da li je pravilnije da psihoteraput osobu koja sedi preko puta njega nazove klijentom ili pacijentom, pitanje je sad?

S jedne strane, psihoteraput nije doktor da bi ste mu bili pacijent, ali opet ipak leči vašu psihu (dušu).

S druge strane, ako bismo osobe preko puta psihoteraputa nazvali klijentima onda se gubi ljudskost i dobija hladan poslovni ton. Klijente imaju prostitutke, advokati… s tom razlikom što se prostitutka plaća unapred, a advokat posle.

Kada su pitali jednog psihoteraputa šta uradi pošto završi seansu sa pacijentom koji ima neki teški problem. On je novinaru odgovorio: Odem da pojedem hamburger.

Pa tako i naša junakinja filma. Hladan i profesionalan psihoterapute, sa sve kancelarijom i sekretaricom u poslovnoj zgradi… I tačno određenim radnim vremenom. I sve je bilo idilično i lepo dok joj se jednog dana ne pojavi novi klijent u sam kraj radnog vremena. Nećkala se, predomišljala… i na kraju se smilovala da primi poslednjeg klijenta ne sluteći kakve je darove iz njene prošlosti donosi.

Ovo je film koji sam odgledao 2 puta. Prva polovina filma je smeštena u kancelariji sa povremenim kadrovima ili scenama flešbeka, posle toga biva dinamičnji, čija dinimka dobiva na ubrzanju sve do samog kraja. Film nam ostavlja otvoreni kraj kako bismo mi kao gledaoci presudili glavnoj junakinji.

Anton Hjejle je izneo odličan lik psihopate.